Piše: Amina Kolašinac
Da je sport onaj koji spaja nespojivo i onaj koji u ljudima budi takmičarski duh, volju za druženjem i razmjenjivanjem iskustava, primjer je i Prva međunarodna cestovna utrka “Stazama Bosne srebrene“, koja se održala u nedjelju, u Srebrenici, s početkom u 16 sati. Srebrenica, grad koji je utihnuo, grad u kojem na ulicama ne možete pronaći ljude kako šetaju ili se užurbano kreću, u nedjelju je oživio, bio prožet tolikom pozitivom i entuzijazmom, da je nemoguće opisati takvu atmosferu. Na ulici su odjekivali žamor, smijeh, dječija vriska, muzika, glasovi.
Sve je bilo ispunjeno životom, radošću i uzbuđenjem, koje se ne viđa svaki dan na ulicama Srebrenice, ranjenog grada. Na utrci je bilo strogo zabranjeno bilo kakvo političko, nacionalno i slično obilježje.
Podjelama bar taj jedan dan u Srebrenici nije bilo mjesta, samo dobra atmosfera, zabava, takmičenje i pozitiva.
Srebrenica se u srednjovjekovnim povijesnim izvorima spominje još davne 1291. godine kao Bosna Srebrena, franjevačka provincija, čija je zadaća bila širiti prosvjetu i kulturu. Jedno vrijeme bila je proširena daleko izvan granica Bosne i Hercegovine, prostiravši se od Jadranskog mora sve do Budima i Sofije. U Srebrenici je postojala kovnica novca, a grad je imao svoje sudstvo i pečat. Tako je krajem 14. stoljeća Srebrenica postala najvažnije rudarsko središte i najznačajnije gradsko naselje bosanske države. U srednjovjekovnoj Bosni činila je veoma važan prostor zbog vrijednih nalazišta plemenite rude, tako da su je posjećivali putnici iz svih krajeva svijeta, ostavljajući u ovom kraju tragove različitih kultura. Posmatrano sa vojnog aspekta, njena važnost bila je neprocjenjiva, zbog povoljnog geografskog položaja. Dolazak franjevaca u Srebrenicu na neki način verificirao je davno postavljenu granicu između istočne i zapadne civilizacije. Provincija Bosna Srebrena ili Bosna argentaria formirana kao najistočnija naseobina Franjevaca, pokazala je značaj ovog prostora i potvrdila Drinu kao granicu između različitih kultura.
Ovom utrkom se željelo podsjetiti na bogatu historiju ovog dijela BiH, bez vjerskih i stranačkih obilježja.
Da je Srebrenica još uvijek mjesto vrijedno dolaska i druženja, potvrdila je i prva trka na 10 kilometara sa više od 200 učesnika iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Srbije, Njemačke, Francuske i Velike Britanije. Dugo iz Srebrenice nisu stizale vijesti bez političke pozadine i priča političara, pa je ovim danom dokazano upravo suprotno – da sport ujedinjuje ljude širom svijeta bez obzira na boju kože, nacionalnu ili etničku pripadnost i sl. Organizator ove utrke bilo je sarajevsko udruženje “Dečki u plavom”, koje organizuje maratone i atletske trke na duge staze u BiH.
Primarni razlog da se organizuje ova trka, kako ističe predsjednik udruženja Darko Lončar, bilo je to što Srebrenica nema profesionalnih sportskih takmičenja i cilj je da ova trka postane tradicionalna. Cilj je bio pokazati da u Srebrenici treba biti života i drugim danima osim obilježavanja ratnih godišnjica i da Srebrenici treba pomoći djelom a ne samo riječima.
Tokom utrke svi učesnici su nosili isključivo bijele majice sa oznakom manifestacije i nije bilo vjerskih, stranačkih, niti bilo kakvih drugih obilježja. Iako je organizaciju manifestacije podržala lokalna vlast i prisutni su bili vodeći ljudi izvršne i zakonodavne vlasti opštine Srebrenica, nije bilo zvaničnih političkih govora i obraćanja političara. Učesnici su se pridržavali epidemioloških mjera i do samog starta trke su nosili zaštitne maske. Među takmičarima je bilo ljudi različitih generacija, od tinejdžera pa do starijih.
Među učesnicima su bile i osobe s invaliditetom. Ne možemo a da ne spomenemo i heroinu utrke, Samiru Džidić iz Zenice, koja se takmičila u invalidskim kolicima, na incijativu Anese Agović. Anesa je potaknuta nezadovoljavajućim poštivanjem ljudskih prava osoba s invaliditetom u Srebrenici, da ukaže važnost borbe protiv diskriminacije osoba s invaliditetom. Njihovo učešće na ovoj trci posvećuju borbi za ljudska prava osoba s invalditetom u Srebrenici, a i u cijeloj Bosni i Hercegovini.
“Jučerašnji dan je bio poseban. Bio je posvećen promociji aktivnog života osoba s invaliditetom, rušenju predrasuda i borbi za ljudska prava i prava osoba s invaliditetom. Sretna sam što sam imala priliku učestvovati u jednoj takvoj utrci i pokazati kako osobe s invaliditetom žive jedan kvalitetan i aktivan život. Mojih jučerašnjih 10 kilometara je dokaz da je sve moguće, za neke stvari se samo moramo malo više potruditi, a upravo to je moja vodilja u životu i nešto što bih poručila svima”, kaže nam Samira.
Samira je jedno veliko osvježenje i inspiracija za mnoge koji misle da zbog nekog nedostatka ne mogu ostvariti svoje ciljeve i potencijale.
Ova utrka je sigurno nešto što ćemo dugo pamtiti a nadamo se i ponoviti narednih godina kako bi prešlo u tradiciju i kako bi Srebrenica kao grad nakon toliko vremena oživio i procvjetao, kao što je to bilo u nedjelju.
0
